signifying.nothing

U Sedmom mjesecu, kad viju snazni vjetrovi i pljuste teske kise, prilicno je prohladno i nije vam do toga da nosite lepezu. Za takvih dana ugodno mi je prodrijemati, pokrivsi se nekom odjecom iz koje me lagano zapahnjuje blagi miris tijela.

ss.mns.31.

Papiga nije iz nase zemlje, ali meni se veoma svidja. Cula sam da oponasa sve sto ljudi kazu.
Kukavica, vodomar, sljuka, cvorak, zelencica, muholovka. Kazu da se zlatni fazan koji doziva svoju druzicu moze utjesiti tako da se preda nj postavi zrcalo - vrlo dirljivo. Kako li se one tek bijedno osjecaju kad ih razdvajaju zidine i klanci!
Kad bih napisala sve sto mislim o zdralu, ubrzo bih dojadila. Kako je velicanstveno kad se ta ptica oglasi glasom koji se dize sve do nebesa!
Crvendac, zebac, grmusa.
Caplja neugodno izgleda i ruznog je izraza ociju. I premda nema nikakvih odlika, ugodno mi je pomisliti da se u sumi Yurugi ne gnijezdi sama.
Ptica hayako.
Od vodenih ptica najvise me se doima mandarinska patka. Drazesno je pomisliti kako si patak i njegova druzica uzajamno skidaju "mraz sa krila."
Galeb. Rijecna zvizdovka - o kako je zalobno kad izgubi svog muzjaka.
Gakanje divlje guske u daljini vrlo je dirljiv zvuk.
Ljupko je pomisliti na to kako si divlje patke taru mraz sa krila.
Pjesnici oduvijek velicahu uguisu, slavuja, tu cudesnu pticu, i ona to doista jest, jer su mu i glas i izgled profinjeni i zanosni. Prava je steta sto se ne glasaju i izmedju deveterostrukih zidova Palace! Kad sam prvi put cula da ljudi to govore, pomislila sam da su se zabunili; ali sada sam vec deset godina u Palaci i premda cesto osluskujem, jos ne zacuh njegove pjesme. Bambus i sljivina stabla crvenih cvjetova u vrtovima palace zacijelo bi ih privukli. Pa ipak, nijedan ne dolazi amo; dok se drugdje, na kukavnoj sljivi neke priproste kuce, cuje slavuj kako radosno biglise.
Nocu utihne. Ocito je toj ptici san drag i tu se nista ne moze uciniti.
Po ljeti i s jeseni glas slavuja ogrubi. Tada ga obicni ljudi nazivaju "kukcojed" ili tako nekako, sto mi se cini neugodno i nedolicno. Ne bi mi bilo krivo da je to neka priprosta ptica poput vrapca, ali to je bajni slavuj, ciji je proljetni pjev nadahnuo pisce da stihom i prozom velicaju to godisnje doba. Kako bi to prekrasno bilo, kad bi slavuj samo u proljece pjevao. Ipak, ruzno je prezreti ga samo stoga sto mu se glas kasnije nagrdi. I konacno, zar bismo trebali potcjenjivati muskarce i zene samo zato sto su ih opustosile godine a ljudi prezreli? Ima ptica, poput jastreba i vrana, od kojih ljudi zaziru i ne zele ih cak ni kuditi; upravo zato sto je slavulj toliko slavljen i hvaljen, ljudi mu cesto pronalaze zamjerke gdje god mogu.
Sjecam se kako sam jednom promatrala povratak povorke visokog svecenstva sa svecanosti Kamo, te naredih pomocnicima da zaustave nase kocije pred hramovima Urin i Chisoku, kad li se oglasi kukavica, ne zeleci ostati pritajena tog svecanog dana. Jedan joj se slavuj skladno pridruzio, savrseno oponasajuci njen glas. Iznenadih se kako te ptice prekrasno zajedno poju u visokom drvecu.
Toliko hvaleci slavuja, kako da opisem i nahvalim kukavicu? Koje li radosti kad se u Petom mjesecu zacuje njen pobjedonosni poj, koji kao da govori: "doslo je moje doba!" Pjesnici opisuju kukavicu kako virka iz jorgovana i narancinog stabla i ta slika ptice, napola skrivene medju cvjetovima, toliko je zamamna da vas gotovo obuzme zavist. Za kratkih ljetnih noci u kisnom razdoblju, ponekad se probudite i lezite u krevetu, nadajuci se da cete prvi zacuti glas kukavice. Odjednom, pred zoru, njen glas prolomi se tisinom; tada ste ocarani i gotovo opijeni. Ali, na zalost, dolaskom Sestog mjeseca kukavica utihne. Doista, ne moram nista vise reci o tome sto osjecam za tu pticu. Nije ona jedina koju volim; ushicuje me sve sto se glasa nocu - sve osim sitne djecice.

ss.mns.28.

Javor i iglicasti bor, vrba i narancino stablo. Kineski glog priprostog je imena, ali kad sve ostalo drvece ostane bez cvata, njegovo zagasito lisce prosijava iz zelenila koje ga okruzuje.
Necu ni rijec reci o sipkulji.
Jasno mi je da to nije nikakvo osobito stablo, ali moram spomenuti naziv "nametnicko stablo" jer meni je to toliko dirljivo.
Osobito uzivam u stablu anisa u prilikama kao sto su posveceni carski plesovi pri posebnim svecanostima. Od sveg drveca na svijetu, upravo su to stablo ljudi oduvijek smatrali stablom bozje prisutnosti - vrlo ugodna pomisao.
Stablo kamfora obicno raste zasebno, izbjegavajuci skupine ostalog drveca. Pomalo zastrasujuce djeluju njegove isprepletene grane i nekom to moze djelovati odbojno; a ipak, zbog tisucu grana koje se preplicu, potaklo je ljude da ga usporede sa zaljubljenicima. (Usput receno, tko je onaj koji je prvi znao koliko je na njemu grana?)
Hinoki, cempres, ne vidja se cesto, ali od tog drveta gradjena je palaca na "tri ili na cetiri vode". U Petom mjesecu ugodno oponasa romon kise.
Javorovo stablo samo je po sebi beznacajno, ali njegovo crveno lisce, sve okrenuto u istom smjeru, veoma zgodno izgleda na granama, a drazesni su mu i cvjetovi koji izgledaju krhko poput isusenih kukaca.
Rijetko se kad naidje na sirokolisni cempres i malo se o njem zna, ali koliko znam, hodocasnici na povratku s Mitake cesto donose grancice tog stabla za uspomenu. Govori se da su te grancice hrapave i grube pri dodiru. A ipak se to stablo naziva "sutra ce postati cempres". Koji je smisao tog proricanja i na kog se odnosi? Doista bih to voljela znati.
Kalina je takodjer neobicno stablo. Na njem su najbolji sitni, fini listici.
Melija i stablo divlje kruske.
Stablo pasanije. Cudno je da se od sveg zimzelenog drveca samo njega spominje kao drvo kojem se lisce nikad ne mijenja.
Od drveca koje raste duboko u planini najslabije je znan takozvani bijeli hrast; zapravo, od njega se moze vidjeti samo lisce i to kad se njime boji odjeca za gospodu drugog i treceg reda. Iako samo stablo nije osobito velicajno ili neobicno, cesto se pricinja da je pokriveno snijegom, pa ako se pritom jos sjetim i pjesme koju je Hitomaro napisao o putovanju Boga oluje u Izumo, duboko sam ganuta.
Bila to biljka ili stablo, ptica ili kukac, nikad ne mogu biti ravnodusna prema necemu sto je vezano uz neku osobitu priliku ili sto me jednoc gane ili ushiti.
Yuzuriha obiluje lijepim liscem, zelenim i sjajnim; ali stablo je sasvim drugacije od onog sto biste ocekivali jer se crveni i svjetluca. Ta je boja pomalo priprosta, ali mi se stablo ipak veoma dopada. Nitko se ni najmanje ne osvrce na nj tijekom cijele godine, ali posljednjeg dana Dvanaestog mjeseca ono dolazi na svoje. Poznato mi je da se hrana zrtvovana pokojnicima polaze na lisce yuzurihe i drzim da je to vrlo dirljivo. Na istom tom liscu sluzi se i hrana sto jaca zube i produljuje zivot. Otkud sad to? O tom je stablu pjesnik napisao "kad lisce porumeni". Doista je yuzuriha puna obecanja.
Obicni je hrast raskosno stablo. Kad samo pomislim da u njem prebiva Bog lisca. A zapanjujuce je i to da se kapetane i porucnike Straze Srednje palace naziva imenom tog stabla.
Konopljasta palma je stablo loseg oblika, ali je u kineskom stilu i raste samo oko kuca otmjenih ljudi.

ss.mns.27.

Cuvari od groma pobudjuju strahopostovanje kad se pojave za vrijeme snazne grmljavine. Glavni i Srednji Kapetan i ostali casnici obaju krila Straze izgledaju velicanstveno kad stanu pored resetkastih vratiju u Palaci. Kad grmljavina jenja, jedan od Glavnih Kapetana nalozi vojnicima da "podju gore" ili da "podju dolje".

ss.mns.155.

Jednoga se dana nebo, koje je dotad bilo sasvim vedro, odjednom zastre tamnim oblacima i pocne snjezna oluja. Bila sam dosta potistena, te sam izisla i pogledala van: snijeg je bio vec dobrano pokrio tlo. I dalje je gusto padao, kadli spazih vitkog, naocitog muskarca, koji je izgledao poput pratilaca kocija i koji se sklonio pod kisobran, kako ide u susjednu kucu. S uzivanjem sam gledala kako ulazi kroz ogradu i predaje pismo. Bijase to pismo zavezano cvorom, napisano na cistom bijelom papiru (Michinoku ili ukrasenom papiru); mogla sam vidjeti da se vanjski tintani pecat smrznuo i da su tamne crte slova pri dnu postajale sve bljedje. Kad ga je otvorila dama kojoj bijase namijenjeno, vidjela sam da je bilo povezano vrlo uskom trakom i da se na mjestima gdje je bilo savijeno nalaze vrlo blaga uleknuca. Na nekim je mjestima tinta bila vrlo tamna, na nekima svjetlija, a stupci znakova kojima su bile ispisane obje strane papira, bili su vrlo gusti. Cak i s mjesta gdje sam stajala bijase veliko zadovoljstvo gledati tu damu kako pomno cita pismo, vise puta za redom. Pitala sam se sto to u njemu doista pise, a vidjevsi njen osmijeh postadoh jos znatizeljnija. Ali bijah predaleko da bih mogla razaznati; mogla sam samo nagadjati o nekoliko slova koja bijahu ispisana osobito tamnom tintom.
Neka lijepa zena, kojoj kosa slobodno pada niz celo, primila je nocu pismo. Ocito je i suvise nestrpljiva da priceka svjetiljku; umjesto toga uzima masice i dignuvsi komadic goruceg ugljena iz zeravnika, marljivo cita pri tom slabom svjetlu. Drazestan prizor.

ss.mns.154.

Za dugih kisa u Petom mjesecu ima neceg dirljivog na mjestima gdje se nalazi jezerce. Medju gustim perunikama, sasem i ostalim raslinjem nazire se zelenilo vode, i cini se da je citav vrt te iste zelene boje. Ostanete tamo citav dan, zamisljeno zagledani u namreskano nebo - o, kako je to dirljivo!
Mjesta s jezercima uvijek me ganu i ushite, ne samo zimi (kad volim ustati i vidjeti da se voda zamrzla) vec u svako doba godine. Nisu mi najdraza jezerca brizno uresena; draza su mi ona prepustena sama sebi, divlja i obrasla korovom. Nocu se na zelenkastim plohama vode ne vidi nista doli sjaj blijede mjesecine. U svako doba i na svakom mjestu mjesecina mi je uvijek dirljiva.


ss.mns.76.

Svecanosti koje se slave u blizini Palace.
Odnosi izmedju brace, sestara i ostalih clanova obitelji koji se uzajamno ne vole.
Krivudavi puteljak koji vodi do hrama u Kurami.
Posljednji dan Dvanaestog mjeseca i prvi dan Prvog.

ss.mns.109.

Raj.
Putovanje brodicom.
Odnosi izmedju muskarca i zene.

ss.mns.110.

Cesto se dogodi da neka dvorska dama treba posuditi neciju kociju kad odlazi ili kad se vraca u Palacu. Vlasnik kocije tvrdi kako mu je bas milo sto moze biti na usluzi, ali pratioci kocije ne kriju svoje nezadovoljstvo. Kocijasi se deru na volove jos grublje nego obicno i gone ih tako brzo da to dami nije ni najmanje ugodno. Prethodnici izgledaju vrlo uzrujano i stalno mrmljaju kako moraju pozuriti ako zele stici kuci prije mraka. Ocito, ni gazdi nije bas bilo previse drago sto je morao posuditi kociju, i dama odluci da mu se vise nikada nece obratiti, cak ni kad bude nesto doista hitno.
Ali s gospodinom Naritom sasvim je drugacije. Bilo to usred noci ili u ranu zoru, ni jedna dama koja je posudila njegovu kociju nije izlozena ni najmanjoj neugodnosti. Ocito je on vrlo pomno poucio svoje pomocnike. Ako Narito putuje nocu i vidi da se kocija neke dame zaglavila u kakvom dubokom utoru i da su kocijasi bijesni, on posalje svoju kociju da potjera volove i izvuce kociju. Covjek koji pokazuje toliko paznje prema sasvim nepoznatim ljudima, sigurno je svojim posluziteljima dao najbriznije upute kako da brinu o putnicima u njegovoj vlastitoj kociji.


ss.mns.176.

Volim zvuk flaute: prekrasno je cuti ga kako se polagano priblizava izdaleka, a i kad netko svira u blizini i potom se udaljava, sve dok sasvim ne utihne.
Nema niceg carobnijeg od muskarca koji uvijek sa sobom nosi flautu kad nekamo izjase ili ide pjesice. I premda mu je flauta zataknuta u halju i zapravo je ni ne vidite, drago vam je znati da je tu.
Osobito volim cuti kad se poznati napjevi izvode na flauti. Jednako je tako ugodno kad u zoru, na svom uzglavlju, nadjete flautu gospodina koji vas je posjetio; on smjesta salje glasnika da mu donese instrument i kad ga pomno umotate i predate ga, tad izgleda poput otmjenog jutarnjeg pisma.
Svirala s trinaest cijevi prekrasna je kad je zacujete u kociji u noci obasjanoj mjesecinom. Doduse, velika je i nezgrapna za sviranje - kakvo samo lice ljudi nacine dok pusu u nju! Ali i s obicnom flautom moze se vrlo neskladno izgledati.
Frulica je glazbalo vrlo prodorna zvuka, a od jesenjih kukaca najvise podsjeca na dugonogog zrikavca. Strahovito pisti, osobito kad se lose svira, i nije vam drago da ste u blizini. Sjecam se jedne svecanosti u Kamu, dok muzicari jos nisu bili izasli pred Njegovo Velicanstvo. Cula se svirka flauta iza stabala i bas sam pomisljala kako je to prekrasno, kad se odjednom pridruzise te svirale. Zvuk im je postajao sve ostriji i piskaviji, sve dok se svim damama, cak i onima cija je kosa bila najljepse dotjerana, nisu pocele dizati vlasi na glavi. Tada je povorka dosla pred Cara, a svi gudaci i duhaci instrumenti zasvirali su u skladnom jednoglasju.


ss.mns.120.